Kako Srbija proizvodi većinu svoje struje?

Srbija proizvodi oko 60% svoje električne energije sagorijevanjem lignita, niskokaloričnog ugljena, u velikim termoelektranama poput TENT-a i Kostolca.

Što je CBAM i kako utječe na uvoz srpske struje u Hrvatsku?

CBAM je europski mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama koji od 2026. godine naplaćuje ugljičnu naknadu na struju uvezenu iz trećih zemalja. To uvoz srpske struje u EU čini znatno skupljim.

Koliki je udio obnovljivih izvora energije u Srbiji?

Obnovljivi izvori čine oko 30% energetskog miksa Srbije, pri čemu apsolutno dominira hidroenergija (24% do 28%), dok su vjetar i sunce zastupljeni s oko 5%.

Zašto Srbija zimi mora uvoziti električnu energiju unatoč rudnicima ugljena?

Srpski ugljen je niske kvalitete, a tijekom obilnih zimskih oborina dolazi do fenomena 'mokrog ugljena' koji se pretvara u blato, što drastično smanjuje proizvodnju u termoelektranama i zahtijeva interventni uvoz.

Kako Srbija proizvodi struju: Analiza energetskog sustava i utjecaj na regiju

Srbija proizvodi struju prvenstveno sagorijevanjem niskokaloričnog ugljena (lignita), koji čini između 56% i 62% ukupnog energetskog miksa. Preostali značajan dio proizvodnje dolazi iz hidroelektrana, dok su moderni obnovljivi izvori poput vjetra i sunca još uvijek nedovoljno razvijeni. Zbog zastarjele infrastrukture i klimatskih promjena, srpski energetski sustav često se suočava s izazovima koji zahtijevaju interventni uvoz električne energije.

Energetski miks: Iz kojih izvora Srbija dobiva električnu energiju?

Najveći dio srpske proizvodnje električne energije oslanja se na fosilna goriva, točnije lignit. Obnovljivi izvori čine manji udio, pri čemu apsolutno dominira hidroenergija iz velikih riječnih sustava.

Fosilna goriva kao temelj sustava

Kralježnicu srpskog energetskog sustava čine termoelektrane na ugljen. Lignit, koji se vadi u rudarskim bazenima Kolubara i Kostolac, pokriva oko 60% nacionalnih potreba za električnom energijom. Prirodni plin ima znatno manju ulogu i pridonosi s oko 4% do 6% ukupne proizvodnje, uglavnom u kogeneracijskim postrojenjima koja istovremeno proizvode toplinsku energiju za velike gradove. Oslanjanje na ugljen stvara ozbiljne ekološke i tehničke probleme zbog zastarjelosti tehnologije i izostanka modernih sustava za odsumporavanje u mnogim postrojenjima.

Uloga obnovljivih izvora

Niskougljični izvori energije čine približno 30% srpskog energetskog miksa. Od toga hidroelektrane čine između 24% i 28%, a najvažniji objekti nalaze se na hidroenergetskim sustavima rijeka Dunav (kaskade Đerdap) i Drina. Ostali obnovljivi izvori energije sporije se razvijaju:

Vjetroelektrane: Sudjeluju s oko 2.8% do 3% u ukupnoj proizvodnji, smještene uglavnom u košavskom području Banata.
Solarna energija: Unatoč potencijalu, solarna energija ostaje izrazito nerazvijena i čini manje od 1% ukupne proizvodnje.
Biomasa: Koristi se marginalno, pretežito u manjim lokalnim postrojenjima.

Izvor energije	Udio u proizvodnji	Ključna postrojenja / Lokacije	Karakteristike
Ugljen (lignit)	56% - 62%	TENT (Obrenovac), Kostolac	Niska kalorična vrijednost, visoke emisije CO2
Hidroenergija	24% - 28%	Đerdap 1 i 2, HE Bajina Bašta	Ovisnost o hidrološkoj godini i vodostaju
Prirodni plin	4% - 6%	Panonske TE-TO	Koristi se primarno za kogeneraciju
Vjetar i Sunce	~3% do 4%	Vjetroparkovi u Vojvodini	Spora integracija u prijenosnu mrežu

Problemi u proizvodnji: Fenomen mokrog ugljena i suše

Proizvodnja struje u Srbiji suočava se s ozbiljnim izazovima zbog niske kvalitete ugljena zimi i klimatskih promjena ljeti. Ovi faktori dovode do naglih padova u proizvodnji i potrebe za interventnim uvozom.

Paradoks energetske neovisnosti i lignit

Uvriježeno je mišljenje da ogromne rezerve ugljena Srbiji jamče potpunu energetsku neovisnost. Međutim, srpski lignit je izrazito niske kvalitete i prepun gline. Tijekom obilnih zimskih padalina dolazi do fenomena "mokrog ugljena", gdje se sirovina na deponijima pretvara u neupotrebljivo blato. U prosincu 2021. godine, upravo je mokar ugljen uzrokovao drastičan pad kalorične vrijednosti u termoelektrani Nikola Tesla (TENT), što je dovelo do djelomičnog kolapsa sustava. Srbija je tada bila prisiljena hitno uvoziti električnu energiju po premium cijenama kako bi izbjegla redukcije.

Ranjivost hidroelektrana na klimatske promjene

Iako se hidroenergija smatra pouzdanim zelenim rješenjem, klimatske promjene učinile su ju izrazito volatilnom. Tijekom ekstremnih toplinskih valova i suša u ljeto 2026. godine, vodostaj Dunava drastično je pao. Zbog toga je proizvodnja u najvećoj srpskoj hidroelektrani Đerdap 1 pala na samo 20% instaliranog kapaciteta. Takve situacije primoravaju državni vrh na izdavanje apela građanima za smanjenje potrošnje, dok se manjak u mreži nadoknađuje skupim uvozom.

Trgovina električnom energijom i europske regulative

Zbog uvođenja europskog mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama (CBAM), izvoz srpske struje u EU postao je znatno skuplji. Hrvatska prati ove promjene kroz nacionalne statističke mehanizme.

Primjena CBAM mehanizma i cijene

Najvažnija promjena u prekograničnoj trgovini električnom energijom između Hrvatske (EU) i Srbije (izvan EU) jest implementacija Mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama (CBAM), čija je definitivna faza započela 1. siječnja 2026. godine, dok faza definitivne naplate počinje prodajom certifikata 1. veljače 2027. godine. Prema podacima Europske komisije [Izvor: EU Commission, 2026], budući da Srbija nije uspjela integrirati svoje tržište s europskim do kraja 2025. godine, njezina električna energija podliježe visokim ugljičnim naknadama. Sredinom 2026. godine, indikativna ugljična penalizacija za srpsku struju iznosila je preko 78 EUR/MWh. Time je jeftina, ali ekološki prljava struja iz regije postala nekonkurentna na europskom tržištu.

Zaštita hrvatskih potrošača

Prekogranična trgovina strogo se prati. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku [Izvor: DZS, 2026], uvoz i izvoz energije bilježe se kroz Intrastat izvještaje i nacionalnu energetsku bilancu. Iako veleprodajne cijene na regionalnom tržištu snažno osciliraju, pri čemu su tijekom srpskih opskrbnih kriza znale premašivati 120 EUR/MWh, hrvatski građani zaštićeni su od tih šokova. Kontinuirani paketi mjera Vlade RH, koji uključuju ograničavanje maloprodajnih cijena i sniženu stopu PDV-a, amortizirali su udar regionalne tržišne volatilnosti na kućanstva.

Utjecaj na Hrvatsku i regionalnu stabilnost mreže

Energetski sustavi bivše Jugoslavije ostali su duboko isprepleteni, što znači da proizvodnja u Srbiji izravno utječe na tehničku stabilnost mreže i ekološku situaciju u Hrvatskoj.

Stabilnost prijenosnog sustava

Elektroenergetske mreže na Balkanu visoko su ovisne jedna o drugoj. Tijekom masovnog regionalnog raspada elektroenergetskog sustava (blackouta) u lipnju 2024. godine, koji je ostavio dijelove Dalmacije, Bosne i Hercegovine te Crne Gore bez napajanja, srpska prijenosna mreža ostala je stabilna. Taj je događaj jasno pokazao koliko je regionalna interkonekcija ključna za održavanje frekvencije i napona u cijelom europskom kontinentalnom prstenu.

Prekogranično zagađenje zraka

Način na koji Srbija proizvodi struju izravno se tiče i javnog zdravlja u Hrvatskoj. Teško oslanjanje na zastarjele termoelektrane bez adekvatnih filtera (poput Kostolca i TENT-a) rezultira prekograničnim zagađenjem zraka. Građani istočne Slavonije i Baranje posebno su izloženi povišenim koncentracijama lebdećih čestica (PM2.5 i PM10) tijekom zimske sezone grijanja, kada srpske termoelektrane rade na maksimalnom kapacitetu.

Povijesni kontekst i propuštene prilike za Hrvatsku

Hrvatska je u prošlosti sufinancirala velike energetske projekte u Srbiji, no danas ima pretežito pasivnu ulogu u regionalnim energetskim investicijama i strateškom planiranju.

Investicije iz doba Jugoslavije i stavovi stručnjaka

Energetski stručnjaci često ističu nedostatak proaktivne hrvatske energetske politike u regiji. U izjavi za Hrvatsku radioteleviziju 2025. godine, energetski stručnjak Ivica Jakić kritizirao je činjenicu da Hrvatska "spava" kada su u pitanju investicije u energetski sektor susjednih država, uključujući Srbiju i Bosnu i Hercegovinu [Izvor: HRT, 2025]. Jakić je podsjetio na povijesni kontekst prema kojem je tadašnja SR Hrvatska sufinancirala izgradnju gigantske termoelektrane Nikola Tesla (TENT) u Srbiji, no nakon raspada države nikada nije u potpunosti ostvarila niti pravno raščistila svoja prava na povlačenje električne energije iz tog postrojenja.

Upozorenja Energetske zajednice

Tajništvo Energetske zajednice godinama je upozoravalo države Zapadnog Balkana na sporost energetske tranzicije. Njihova predviđanja iz ranijih godina ostvarila su se 2026. godine, kada je izostanak spajanja tržišta s EU (market coupling) doveo do izolacije srpskog energetskog sektora i poskupljenja izvoza, što direktno utječe na smanjenje opcija za jeftiniji uvoz u Hrvatsku.